Vrhovni sud Crne Gore ponovo je odbio zahtjev za reviziju koji je Dnevni list „Dan“ uložio na presudu po tužbi Ane Kolarević. Taj sud nije priznao odluku i mišljenje Ustavnog suda koji je poništio presudu donesenu u korist Kolarevićeve. Advokat Nebojša Asanović kazao je da je ovakvo ponašanje Vrhovnog suda skandalaozno i da obesmišljava kompletan pravosudni sistem. U prilog tome, kako dodaje, ide i činjenica da Vrhovni sud u obrazloženju polemiše s Ustavnim sudom.

Ovakvu odluku je donijelo vijeće Vrhovnog suda koje su činili Natalija Filipović, kao predsjednica vijeća, Rada Kovačević, Radojka Nikolić, Snežana Aleksić i Branimir Femić, kao članovi.

– Ako su prvi put slučajno prekršili ljudska prava u konkretnom slučaju, a što je Ustavni sud zaključio, onda su drugi put to uradili namjerno – kazao je advokat Asanović.

Ustavni sud je donio odluku u kojoj se jasno kaže da su prekršena ljudska prava, pravo na slobodu medija i izražavanja.

– Vrhovni sud je ignorisao odluku najviše sudske instance u državi i još jednom pokazao da su građani Crne Gore potpuno nezaštićeni i da im čak ni Ustavni sud ne može pomoći. Ovaj slučaj pokazuje sav besmisao ovdašnjeg sistema – ocijenio je Asanović.

On je najavio da će uložiti novu ustavnu žalbu na ovakvu odluku Vrhovnog suda i da se na ovaj način postupci vode decenijama, a niko zbog toga ne odgovara.

Ustavni sud Crne Gore usvojio je ranije žalbu advokata „Dana” i ukinuo presudu Vrhovnog suda kojom je dnevni list „Dan” po tužbi Ane Kolarević kažnjen 5.000 eura. Radi se o tekstovima koje je naš list objavio povodom afere „Mađar telekom”. Isti sud predmet je vratio Vrhovnom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Kao razlog ukidanja presude Ustavni sud, između ostalih, navodi da je ovakvom odlukom drugostepenog suda ugroženo pravo na slobodu govora i izražavanja. U odluci Ustavnog suda, a koju Vrhovni sud ne priznaje, navodi se i da su novinari „Dana” imali razloga da vjeruju u tačnost objavljene informacije, s obzirom na to da su se pozvali na dokument institucija Sjedinjenih Američkih Država. Ustavni sud ocjenjuje i da iznos naknade nematerijalne štete u visini od pet hiljada eura može da obeshrabri učešće štampe u raspravama i pitanjima koja su od javnog značaja.

– Ustavni sud smatra da drugostepeni i revizioni sud nisu pokušali da naprave ravnotežu između ugleda tužilje i slobode izražavanja podnosioca ustavne žalbe i njegove dužnosti da saopšti informacije od opšteg interesa. Sud smatra da sporni članci nisu bili proizvoljan lični napad na tužilju od strane novinara koji su pisali tekstove ili uvreda tužilje, te da pisanje podnosioca kao ni objavljivanje fotografija nisu bili usredsređeni na njen privatni ili porodični život, već na njen profesionalni angažman i na pitanje od javnog interesa. To proizilazi iz sadržaja članaka, njihovog sveopšteg tona i konteksta. Tužilja se kao javna ličnost neizbježno i svjesno izlagala ocjeni javnosti pa je, prema tome, trebalo da pokaže viši stepen tolerancije od običnog privatnog pojedinca – navodi se, između ostalog, u obrazloženju odluke Ustavnog suda u odluci na žalbu na presudu.

Kako je navedeno u odluci, imajući u vidu da je pisanje podnosioca ustavne žalbe „Dana” zasnovano na tužbi Komisije za hartije od vrijednosi i berzu SAD koja je upućena Okružnom sudu SAD Južnog okruga Njujork, kao i njenu sadržinu, Ustavni sud ocjenjuje da je podnosilac žalbe u vrijeme objavljivanja imao opravdan razlog da vjeruje da je upravo tužilja „sestra najvišeg zvaničnika Vlade koja se bavila advokaturom u Crnoj Gori”, kod činjenice da je u to vrijeme njen brat, Milo Đukanović, bio premijer.

M.V.RAKČEVIĆ

Ž.BOJANIĆ

---

Prekršeno pravo na slobodu izražavanja
U odluci Ustavnog suda, koju potpisuje predsjedavajući sudija Desanka Lopičić, navodi se i da razlozi koje su u osporenim presudama dali drugostepeni i revizioni sud, po nalaženju Ustavnog suda, ne mogu smatrati dovoljnim i relevantnim opravdanjem za miješanje u pravo na slobodu izražavanja.

– Redovni sudovi nisu na uvjerljiv način utvrdili da postoji bilo kakva „prijeka društevna potreba” zbog koje bi se zaštita prava ličnosti tužilje trebalo staviti iznad podnosiočevog prava na slobodu izražavanja i opšteg interesa i da se ta sloboda (ograniči), posebno kada je riječ o pitanjima od javnog interesa. Miješanje, po ocjeni Ustavnog suda, stoga, nije bilo „srazmjerno legitimnom cilju”, koji se nastojao postići i nije bilo „nužno u demokratskom društvu”, zbog čega je povrijeđeno pravo podnosioca ustavne žalbe na slobodu izražavanja iz odredaba člana 47 Ustava i člana 10 Evropske konvencije – piše u obrazloženju.



”Ako su prvi put slučajno prekršili ljudska prava, a što je Ustavni sud zaključio, onda su drugi put to uradili namjerno